- Objavljeno: 18.04.2014.
Polic i ja - razgovori u društvu: Anka Slonjšak o osobama s invaliditetom i policiji u svakodnevnom životu
Ured pravobraniteljice osoba s invaliditetom s policijom surađuje na raznim područjima, od slučajeva suzbijanja svih vrsta nasilja, sigurnosti na cestama
Foto: MUP
Projekt Polic i ja – razgovori u društvu nastavljen je u četvrtak 18. travnja na Policijskoj akademiji predavanjem Anke Slonjšak, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Pravobraniteljica je govorila o osobama s invaliditetom i policiji u svakodnevnom životu. Informirala je polaznike Policijske akademije o instituciji pravobranitelja za osobe s invaliditetom, govorila o specifičnostima i položaju osoba s invaliditetom u RH te iskustvima Ureda u suradnji s policijom. Inače, Ured pravobraniteljice osoba s invaliditetom s policijom surađuje na raznim područjima. Prometna policija s Uredom surađuje na području sigurnosti na cestama i osiguranju parkirnih mjesta. Suradnja se razvija i u slučajevima suzbijanja svih vrsta nasilja, poput nasilja okoline, vršnjačkog ili obiteljskog, kao i u području izmjena novih propisa.
Anka Slonjšak posebno se osvrnula na problematiku vezanu uz policijsko postupanje prilikom intervencije u slučajevima koji uključuju osobe s invaliditetom te iznijela određene prijedloge poboljšanja u radu policije kad su osobe s invaliditetom žrtve nasilja. Savjetovala je budućim policijskim službenicima da se u takvim situacijama posavjetuju s udrugama na lokalnoj razini jer one zapravo mogu koristiti policiji kao produžena ruka pri obavljanju osjetljivih poslova.
„Kod prikupljanja obavijesti o događaju, ukoliko je žrtva osoba s invaliditetom, potrebno je uzimati u obzir posebnosti svake vrste oštećenja te izvršiti određene prilagodbe u komunikaciji. Primjerice, osobi s oštećenjem sluha potrebno je osigurati tumača znakovnog jezika ili pisano izražavanje, gluhoslijepim osobama tumača znakovnog jezika, razumljivu govornu komunikaciju ili Braillevo pismo za slijepe osobe. Neophodno je pažljivo i strpljivo slušanje i razumijevanje za osobe s govornim teškoćama, a osobama s intelektualnim i mentalnim oštećenjem potrebno je pružiti mogućnosti pojednostavljenog komuniciranja, pružiti priliku da samostalno priopće sve obavijesti relevantne za utvrđivanje počinjenog nasilja i u tome im pružiti potrebnu podršku, bilo od strane samog policijskog službenika ili osobe od njezinog povjerenja“, objasnila je pravobraniteljica. „Ova pravila potrebno je primijeniti kod postupanja svih institucija navedenih u protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, ali i u drugim slučajevima kod prijave kaznenog djela nad osobama s invaliditetom, kao i kod postupanja centara za socijalnu skrb, zdravstvenih ustanova, pravosudnih tijela“, dodala je.
Pravobraniteljica je naglasila kako policijski službenici danas moraju biti informirani, spremni educirati se i biti upoznati sa širokim dijapazonom problematike osoba s invaliditetom. „Potrebna su određena znanja kako osobu s invaliditetom staviti u vozilo kako se ne bi prouzročile još veće ozljede i oštećenja. Stoga je nužno omogućiti prilagođen prijevoz i osigurati upotrebu ortopedskih pomagala.“
Posebnu pozornost skrenula je na policijsko ispitivanje osoba s invaliditetom, osobito onih s mentalnom retardacijom. „Osobe s invaliditetom često su ovisne o počinitelju, najčešće u slučajevima obiteljskog nasilja, i toga su svjesne, zbog čega ne žele otkriti počinitelja. Stoga im je neophodno omogućiti da neometano i bez straha u odvojenim prostorijama, bez nazočnosti počinitelja nasilja priopće sve što je relevantno za utvrđivanje počinjenog nasilja“, istaknula je Slonjšak.
Pravobraniteljica je upozorila na razlike između vidljivog i nevidljivog, tjelesnog i intelektualnog oštećenja, a osvrnula se i na zakone koji osiguravaju temeljna ljudska prava za osobe s invaliditetom i osnovni su preduvjet za uključivanje u život društvene zajednice. „Pristupačnost za osobe s invaliditetom je temeljno ljudsko pravo, ako nije osigurana pristupačnost, osoba s invaliditetom ne može koristiti ni policijsku, ni medicinsku, ni pravnu, ni trgovačku, ni bilo koju drugu uslugu. Društvo je to koje stvara invaliditet. Ako u društvu sve nije prilagođeno osobi s invaliditetom, od nje se radi još većeg invalida.“
Osvrnula se i na jednakost osoba s invaliditetom pred zakonom, pri čemu je istaknula kako zatvorski sustavi, izuzev onog u Puli, nisu prilagođeni osobama s invaliditetom te im onemogućuju adekvatno služenje kazne.
„Puno je u proteklih nekoliko godina napravljeno na nivou države zahvaljujući upravo angažmanu osoba s invaliditetom, no činjenica je isto tako da postoji još jako puno prostora za djelovanje i poboljšanje na svim razinama“, zaključila je na kraju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na dan 13. siječnja 2014., registrirane su 525.782 osobe s invaliditetom od čega je 209.370 (39,8%) žena te 316.412 (60,2%) muških osoba.
Anka Slonjšak rođena je 1973. godine u Njemačkoj. Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Na drugoj godini studija, 1992. godine, kao suvozačica stradala je u prometu i od tada je tetrapleginja. Prije nesreće profesionalno se bavila rukometom, igrala je za klubove Trešnjevka i Podravka kao juniorski reprezentativac bivše Jugoslavije, a kasnije i Hrvatske.
Od 2005. godine bavi se slikanjem ustima, volontira i vodi projekte u udruzi HUPT, savjetnik je u Peer Counselingu i voditeljica je brojnih radionica. Surađuje s drugim udrugama, bavi se savjetovanjem osoba s invaliditetom. Jednoglasnom odlukom Hrvatskoga sabora imenovana je, 30. svibnja 2008., za prvu hrvatsku pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom.