- Objavljeno: 13.11.2014.
Polic i Ja – razgovori o društvu: Danijel Rehak
U logoru smo bili samo broj, koji može, ali ne mora preživjeti, rekao je Danijel Rehak na predavanju održanom na Policijskoj akademiji.
Foto: MUP
Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora: „U logoru smo bili samo broj, koji može, ali ne mora preživjeti“
U prepunoj kino dvorani Policijske akademije u srijedu, 12. studenoga, u okviru aktivnosti „Polic i ja“ za polaznike Programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/ka 2014/2015. gostovao je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Na ovaj način Policijska akademija počela je niz aktivnosti obilježavanja obljetnice pada Vukovara te žrtve branitelja i njegovih stanovnika tijekom opsade i nakon pada i okupacije grada u velikosrpskoj agresiji. Prije izlaganja Danijela Rehaka, vukovarskog branitelja i zatočenika srpskih koncentracijskih logora prikazan je film „Vukovarski rat“ u produkciji društva kojem je on na čelu.
Polaznici i polaznice, djelatnici Policijske škole s pozornošću su odgledali film u kojem je prikazano junaštvo hrvatskih branitelja u opsadi Vukovara, scene u kojima se pojavljuje legendarni policijski zapovjednik Blago Zadro, ali i scene razaranja Vukovara tijekom višemjesečnih napada i događaja nakon pada Vukovara.
„U svakom dijelu grada su se po njegovu padu događali teški zločini, od ubijanja hrvatskih branitelja i civila, a broj ubijenih i nestalih se vrtoglavo povećavao. Jedina želja Vukovaraca tada je bila doći do logora, jer kod zatočenja život zatočenih nije vrijedio ništa, tko god je naišao i imao želju nekog da odvede ili ubije, nitko mu to nije branio. Svi zatočeni su čekali da li će ih oni krvavih očiju prepoznati i odvesti u nepoznato i svi su molili Boga da makar stignu i do nekog logora, jer su slušali strahote, jauke, krkljanja, pucanje i padanje trupala. JNA je sa svojim teritorijalnim jedinicama i srpskim dobrovoljcima unaprijed pripremila koncentracijske logore, kroz koje su prolazili svi koji su po padu Vukovara bili u njemu, bez obzira na nacionalnu pripadnost i vjeroispovijest, kao i da li su bili naoružani ili ne. Cijena koju je Vukovar platio bila je previsoka i govorimo o broju od oko pet tisuća poginulih, ubijenih i nestalih građana Vukovara. Do pada Vukovara poginulo je 360 hrvatskih branitelja i tisuću i pol civila, a po padu Vukovara ubijeno je i nestalo još 600 branitelja i preko dvije tisuće civila i to je 20 posto radno sposobnog stanovništva. Bez istine i zapisanih događanja nikad se neće ustanoviti stvarno događanje za vrijeme ratnih djelovanja, a sva zvjerstva koja su se u njima dogodila ostaju nepoznata i njihovi izvršitelji nepoznati i nekažnjeni“, kazao je Danijel Rehak.
Rehak, kao vukovarski branitelj, predsjednik udruženja logoraša i pukovnik Hrvatske vojske nije mogao suspregnuti emocije kad je govorio o svojim suborcima, a njih 80 posto koji su se mogli vidjeti u dokumentarnom filmu više nije među živima. Govorio je o strahotama nakon pada Vukovara i među ostalim naglasio: „U mjestima gdje je agresor slomio otpor branitelja, ulazile su razularene individue u odorama: JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, teritorijalci i drugi; te starce, žene, djecu a posebno mlađe i vojno sposobne muškarce bez obzira na to da li su sudjelovali ili ne u obrani grada, odvodili u pripremljene logore gdje su ih razdvajali po spolu, naciji, a potom stravično mučili i zlostavljali, silovali i mučki ubijali sjekirama, noževima, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta. Najmlađa ubijena osoba bila je šestomjesečna beba, a najstarija je osoba imala 104 godine, a kroz razne oblike zatočenja prošlo je 15 tisuća osoba, dok je u srpskim logorima bilo 4 tisuće zatočenika“, kazao je Rehak.
Opisao je i uvjete u logorima te rekao: „U logoru smo shvatili da smo samo broj, koji može, a ne mora preživjeti. Svako je zatvaranje ljudi u logore najveći zločin protiv čovječnosti, a svaki logoraš, ubijen ili preživjeli, najveća je ljudska žrtva, ali i optužnica moderne civilizacije. Nije najvažnija činjenica da su počinitelji zločina u golemoj većini Srbi, a žrtve Hrvati, već da se zločin doista dogodio, da su i zločinci i većina žrtava još živi, a pravda nije zadovoljena. Stoga ovo nije samo sjećanje na stradanje nego i općeljudska poruka kao i želja da žrtve, ako ih ne prepustimo zaboravu, makar moralno pobijede počinitelje zločina. Naredbodavci i počinitelji zločina znali su da svjedoci zločina i tragedije postoje i da će ih kad-tad prozvati i okriviti za sva zlodjela koja su počinili ili su naredili da ih sprovedu“, kazao je Rehak i nakraju pročitao potresnu poruku svojoj obitelji ubijenog branitelja koji je bio smaknut na Ovčari i koji ju je napisao komadićem drveta namočenog vlastitom krvlju.
Mnogi od stradalih bili su učenici i prijatelji profesora Rehaka, koji je na kraju svog izlaganja naglasio kako je tijekom opsade Vukovara na grad palo preko dva milijuna granata, ali kako je unatoč tome, gotovo sve do pada grada život u Vukovaru funkcionirao, u čemu je bila velika zasluga policije i njezina ratnog načelnika Stipe Pole.
Budućim policajcima poručio je da se jednako odnose prema svim građanima, da i sami poštuju zakone jer će na taj način i oni biti poštovani od građana, te da dobro nauče sve vještine i znanja koja će im trebati u policijskom poslu.
Na kraju predavanja pozvao je sve polaznike, kao i djelatnike Policijske akademije da 18. studenoga dođu u Vukovar kako bi svi zajedno odali počast stradalim braniteljima i civilima.
Danijel Rehak uručio je i nekoliko knjiga, te DVD s tematikom stradanja Vukovara, njegovih branitelja, civila i logoraša za knjižnicu Policijske akademije.