Polic i ja - razgovori o društvu: Branko Lustig o holokaustu i toleranciji

Ja sam imao strašnu volju da preživim i samo sam na to mislio. Vjerujem da ovo što govorim ne govorim uzalud. Jer, vi također imate volju učiti, želite postati policajci i vi ste ti koji morate podržavati toleranciju - poručio je polaznicima Lustig.

Foto: MUP RH

Predavanjem Branka Lustiga, hrvatskog oskarovca, filmskog producenta i glumca, preživjelog logoraša iz Auschwitza u četvrtak 10. travnja u Policijskoj akademiji je nastavljen projekt „Polic i ja“. Predavanju Branka Lustiga prethodila je projekcija dokumentarnog filma Posljednji let Petra Ginza.

Dokumentarni film Posljednji let Petra Ginza snimljen je prema istinitom događaju o nevjerojatno nadarenom dječaku Petru Ginzu koji je do svoje 14. godine napisao čak pet romana i sastavio dnevnik o nacističkoj okupaciji Praga. Sve do tragične eksplozije svemirske letjelice Columbia 2003. godine Petrova je priča bila uglavnom nepoznata. Ilan Ramon, izraelski astronaut ponio je sa sobom u svemir Petrov crtež – „Svemirski krajolik“, te je publicitet nakon pada letjelice doveo i do otkrića Petrova dnevnika i kratkih priča na jednom praškom tavanu. Petr Ginz je skončao život u koncentracijskom logoru u Auschwitzu 1944. godine, a organizacija Ujedinjenih naroda preporučila je prikazivanje ovog filma u svrhu edukacije mladih o holokaustu.

Branko Lustig, hrvatski oskarovac, producent Schindlerove liste, Gladijatora, Pada crnog jastreba, u kino dvorani Policijske akademije govorio je polaznicima, profesorima i čelništvu Policijske akademije te zaposlenicima Ministarstva unutarnjih poslova o svom iskustvu koje je prošao u nacističkim logorima smrti.

„Ja sam u logoru bio broj A3317. I kad ste postali samo broj, prestali ste biti čovjek, bez ikakvih prava. Bili ste samo broj i kao takvog su vas i tretirali. Sjećam se da kad sam došao, bila je nedjelja i svi smo stajali na zbornom mjestu i pred nas su postavili vješala koja su imala osam omči. Pronio se glas da će vješati svakog petog u redu. A ja sam bio peti. Ali, doveli su skupinu koja je navodno uhvaćena u bijegu iz logora. I pročitali su presudu kojom su ih osudili na smrt. Nekoliko trenutaka prije nego će izmaći klupice oni svi su uglas viknuli: „Nemojte nas zaboraviti! Kažite svijetu kako smo umrli!“, ispričao je Branko Lustig jedan od potresnih događanja u logoru zbog kojeg je odlučio i pričati o proživljenom iskustvu. Upravo to je razlog zbog kojeg i danas priča o holokaustu, zbog čega je i producirao filmove s tom tematikom, jer, kazao je, svakim danom ima sve manje onih koji su preživjeli strahote Holokausta, a ima onih koji tvrde da se to nije dogodilo pa i da nacistički logori smrti nisu postojali. Lustig je u svom predavanju ispričao i još neka zanimljiva iskustva poratnog života.

„Ja ne mogu reći da sam oprostio onima koji su činili te zločine, ali htio bih vam reći da čovjek ne smije mrziti, ali zaboraviti ne smijemo!“

Naš proslavljeni producent, glumac, dvostruki dobitnik Oscara nakon 25 godina rada i života u SAD-u, vratio se u Hrvatsku i od 2008. godine počasni je predsjednik Festivala suvremenog židovskog filma. Kazao je kako mu je za uspjeh u SAD-u presudan bio rad i upornost, ali i sreća što je upoznao slavnog redatelja Stevena Spielberga koji je njegovo logoraško iskustvo ugradio u film Schindlerova lista, te je postao jedan od najuglednijih producenata u Hollywoodu, dobitnik dvaju Oscara, dvije BAFTA-e, dva Globusa, dva Emmyja…

„Ja sam imao strašnu volju da preživim i samo sam na to mislio. Vjerujem da ovo što govorim ne govorim uzalud. Jer, vi također imate volju učiti, želite postati policajci i vi ste ti koji morate podržavati toleranciju“, poručio je polaznicima Lustig.

Stranica