In memoriam Marjan Žuljević – 1959. – 2021.

„U zbilji, život je nadahnuće, a smrt nedokučiva praznina…“ (M. L. Peričić)

Prevelik, predobar za većinu, kojoj je poklanjao toplinu!
 
U Zagrebu je u četvrtak, 8. travnja 2021. godine u jutarnjim satima, nakon teške i okrutne bolesti prerano preminuo „dobri duh“ Policijske škole i Policijske akademije – Marjan Žuljević.

Rođen je 29. lipnja 1959. u Mariboru, a nakon završene srednje škole dolazi u Zagreb na Fakultet političkih znanosti, na kojem stječe zvanje politologa. Prve profesionalne korake u Ministarstvu unutarnjih poslova napravio je ratnih devedesetih godina u Policijskoj upravi zagrebačkoj, gdje je radio kao operativac za suzbijanje kriminaliteta i vođa sektora.

Karijeru na Policijskoj akademiji započinje 1995. godine kao nastavnik kriminalistike na tadašnjoj Srednjoj policijskoj školi, da bi ju poslije nastavio kao organizator nastave i voditelj raznih specijalističkih tečajeva u Službi za stručno usavršavanje i specijalizaciju te pomoćnik načelnika u toj istoj službi, a na Visokoj Policijskoj školi radio je kao instruktor policijskih vještina i asistent visoke škole.

2008. godine preuzima rukovođenje Policijskom školom te na funkciji voditelja škole ostaje do kraja 2017. godine, ispraćajući mnoge generacije mladih policajaca.

U svom radu uvijek je bio profesionalan, ozbiljan, ljubazan i susretljiv. Mnogi njegovi djelatnici naglašavaju kako je prije nego što im je bio šef i rukovoditelj, Marjan Žuljević bio prijatelj i čovjek, skroman i uvijek spreman pomoći i saslušati druge oko sebe.

U ovim teškim trenutcima za sve koji su ga poznavali, radili i družili se s njim, u kojima je teško i nemoguće pronaći riječi objašnjenja njegovog preranog odlaska i riječi kojima bi barem malo umanjili tugu i prazninu koja je ostala, osjećamo beskrajnu zahvalnost što smo bili barem jedan mali dio njegovog jedinstvenog života, života u kojem je davao dostojan primjer svima oko sebe kako biti čovjek. Čovjek kojeg su krasili toplina, dobrota, skromnost i suosjećajnost u svakom trenutku. Čovjek koji se rijetko susreće, čovjek koji je za svakog imao vremena, riječ utjehe i svakom je podario osmijeh.

Bio je zagrebački „kompa“, dalmatinskih korjena, koji je svojim specifičnim „kaj je mali“ uvijek znao izmamiti osmijeh na lice.

Stoga, opraštajući se od našeg dugogodišnjeg kolege i prijatelja Marjana Žuljevića, sa sjetom i tugom spoznajemo kako s odlaskom tog dragog čovjeka, u nama ostaje nenadoknadiva praznina. Ne možemo reći zbogom, jer to bi značilo da se više nikad nećemo vidjeti, zato ćemo samo reći do skorog viđenja,  jer znamo da će nas i tamo, na putu gdje je otišao, sačekati kao prijatelj i s osmjehom na licu.

Počivao u miru Božjem i neka ti je laka hrvatska gruda!
 

Stranica