FOTO: Hrvatski policajci ostali pomagati Haićanima

Od katastrofalnog potresa na Haitiju prošlo je gotovo pet mjeseci. Tamo su u mirovnoj misiji UN-a već godinu dana policijski službenici Tihomir Svatoš i Igor Kruljac koje smo iz te daleke otočne zemlje intervjuirali e-mailom. Opisali su nam Haiti prije i nakon potresa te što je njihova zadaća u misiji.

MUP: Trebali ste se u Hrvatsku vratiti krajem svibnja, no odlukom ministra Tomislava Karamarka vaš je mandat u misiji produžen za još šest mjeseci. Kako to da je došlo do produžetka? Jeste li to sami tražili? Kako se sada osjećate znajući da ćete od svojih obitelji i domova biti odvojeni još sljedećih pola godine?

Tihomir Svatoš: U Hrvatsku smo se trebali vratiti početkom svibnja ali smo na naše traženje u dogovoru s Upravom za europske integracije i međunarodne odnose, Odjelom za mirovne misije, obitelji te matičnih jedinica, Zapovijedništva specijalne policije, Antiterorističke jedinice Lučko i I. postaje prometne policije dobili produženje mandata od šest mjeseci. Pošto nam je ovih dana jubilej od godinu dana boravka na Haitiju, pomalo smo nostalgični za obitelji, prijateljima, domovinom...

Kada smo došli u misiju, ispred nas je bila postavljena duga godina dana, pitali smo se da li će brzo proći, sada smo došli na kraj, a kao da smo na početku, međutim sigurni smo u sebe i naše ciljeve koji će nam, uz obitelj i prijatelje dati potrebnu motivaciju za izdržati, kako bi i dalje Hrvatsku predstavljali u najboljem mogućem svjetlu.

Život u strahu od potresa

MUP: Kakvo je stanje danas na Haitiju, gotovo pet mjeseci nakon katastrofalnog potresa?

Tihomir Svatoš: I dalje zemlju potresaju novi, manji potresi, kao podsjetnik na ono što je bilo, ljudi su i dalje u strahu, razmišljaju o mehanizmima zaštite ako dođe do novog velikog potresa. Na svaki i najmanji znak trešnje, istrčavaju na ulicu i isčekuju najgore. Ovi ljudi ovdje, nažalost neće nikada zaboraviti na veliku tragediju koja ih je zadesila, morat će proći par generacija da se zatome emocije.

Nažalost i izgled grada i dalje podsjeća na posljedice potresa budući da je veći dio grada i dalje kao nakon potresa, odnosno ništa se nije promjenilo, ruševine i dalje stoje kao i prije a rasčistio se samo jedan manji dio.

Svi trgovi i sve slobodne površine zauzete su sa šatorima i priručnim građevinama u kojima žive ljudi u teškim uvjetima budući da je nastupilo razdoblje kiša a uskoro i uragana.

MUP: Što tamošnjim ljudima najviše nedostaje? Kako su se i jesu li se uopće oporavili od tragedije?

Tihomir Svatoš: Hrana i voda, najžalosnije, ali je upravo tako, velika većina populacije na Haitiju je gladna i žedna, da ne govorimo o “luksuzima” kao što su obuća, odjeća, krov nad glavom, lijekovi... Pomažu Ujedinjeni narodi, raznorazne humanitarne organizacije iz cijelog svijeta, dijeli se hrana, lijekovi... Međutim, sve je to malo u odnosu na broj stanovnika i njihove svakodnevne potrebe.

Tihomir Svatoš: Obnovljene su najvažnije institucije neophodne za rad primarnih službi, dok se ostale državne institucije snalaze u improviziranim uredima. Malo je vremena prošlo nakon katastrofe. Veliki dio Haitija je porušen tako da je teško pričati o nekim ozbiljnijim izgrađivanjima, pogotovo zato što je Haiti i prije zemljotresa bila zemlja sa slabo izgrađenom infrastrukturom.

Haiti bez UN-a nema budućnosti

MUP: Što još sve treba učiniti da bi zemlja normalno funkcionirala? Koliko je tu važna uloga UN-a, odnosno mirovne misije i same međunarodne zajednice?

Tihomir Svatoš: Bez UN-a i međunarodnih organizacija na Haitiju, teško je zamisliti ikakvu stabilnost. Državna vlast ne može sama osigurati osnovne elemente za funkcioniranje pravne države. Stabilnost se održava jedino zahvaljujući inozemnoj pomoći. Uz UN država Haiti sigurno ima budućnost. Napredak je doduše spor, ali vidljiv.

Glad, prosvjedi, otmice, šverc droge

MUP: Kakvo je stanje sigurnosti u zemlji? Kako funkcioniraju policijske snage? Može li uopće haićanska policija obavljati svoj posao?

Tihomir Svatoš: Stanje sigurnosti što se tiče kriminala je čak zadovoljavajuće s obzirom na stanje u državi, ali veći problem predstavlja nezaposlenost iz koje proizlazi neimaština i glad. Slijedom navedenog česti su prosvjedi nezaposlenih i studenata. Posebno je opasno što se svako i naizgled bezopasno okupljanje u trenutku može pretvoriti u krvavi obračun budući da su ljudi na Haitiu u takvim situacijama povodljivi i histerični. Takovo stanje na Haitiu je bilo i prije potresa.

Policijske snage na Haitiu funkcioniraju samostalno dok policijske snage UN-a imaju ulogu promatrača i savjetodavca odnosno obučavanja haićanske policije na način da ih se usmjerava u radu, na temelju međunarodnih standarda. Policijskih službenika na Haitiu još nema u dovoljnom broju ali je plan da se do 2014. godine na policijskoj akademiji obuči dovoljan broj.

Kao što je problem i u drugim siromašnim zemljama policijski službenici nisu dovoljno plaćeni za svoj rad, nemaju potrebnu opremu i vozila, a nakon potresa su ostali i bez više objekata.

Policijski službenici policije Haitia uspješno obavljaju svoj posao ali obzirom da se dnevno događa puno više kriminalnih radnji nego u drugim državama uvelike im je otežan posao. Susreću se sa velikim brojem otmica radi otkupnine, krađama, silovanjima, a također je sjeverni dio otoka prolazni punkt za šverc droge u SAD. Također im otežava što ljudi još nemaju dovoljno povjerenja u policiju, te ne žele surađivati.

Uobičajeno je da na Haitiju, kada ljudi uhvate počinitelja nekog kaznenog djela sami se obračunaju s njim na način da ga isjeku mačetama i zapale. Sve dosad navedeno uvelike otežava rad policije.

MUP: U potresu su poginuli i pripadnici UN-ove mirovne misije. Koliko je došlo novih mirovnjaka nakon potresa i koliko ih je trenutno u MINUSTAH-u?

Tihomir Svatoš: U potresu je poginulo 92 pripadnika MINUSTAH-a od toga 31 međunarodni civil, 18 domaćih civila, jedan UN dobrovoljac, 24 vojna pripadnika i 18 policijskih službenika. Nakon potresa određen broj policijskih službenika UN-a se vratio u matične države.

Broj službenika prije potresa bio je: 6.916 vojnih službenika iz 18 država i 2.014 policijskih službenika iz 42 države. Nakon potresa plan je da se poveća broj vojnih službenika za 2.000 i policijskih za 1.500 ali još nije dostignut taj broj.

Dinamičan i zanimljiv radni dan

MUP: Na kojim poslovi trenutno radite? Koje su vaše zadaće?

Tihomir Svatoš: Nakon potresa kolega Igor Kruljac i ja radimo u „Close protection team“ te osiguravamo novog šefa policije UN-a, generala Gerarda Chaumonta zajedno sa kolegama iz Srbije, Francuske i Španjolske. Posao nam je da se brinemo za njegovu sigurnost te ga pratimo i osiguravamo tijekom svih njegovih aktivnosti od jutra do završetka radnog dana koji ponekad završava jako kasno. Posao je vrlo zanimljiv i dinamičan, što nam odgovara jer i vrijeme prolazi brže.

Tihomir Svatoš: Ujutro obično oko 7 sati dolazimo sa vozilima u luku Port au Prince gdje je smješten brod cruiser Ola Esmeralda na kojem spava dio pripadnika UN-a pa tako i šef policije general Gerardo Chaumont kojeg osiguravamo. Nakon toga odlazimo u Delta camp gdje su smješteni uredi. Nakon što dobijemo raspored za taj dan organiziramo način rada i itinerer puta. To je u radno vrijeme obično sastanak sa SRSG (izaslanik glavnog tajnika UN-a), posjet šefovima državnih tijela i policije Haitia, obilazak policijskih postaja, kampova koji su organizirani za ljude koji su ostali bez kuća. U večernjim satima poslovna večera u nekom veleposlanstvu, sa osobama iz međunarodnih organizacija, a ponekad nadzor rada policijskih službenika u policijskim postajama i na terenu. Budući da nam je radni dan ponekad i više od 16 sati podijeljeni smo u dva tima te radimo jedan dan a jedan dan imamo odmor. Susrećemo se sa više osoba iz javnog života Haitia, a i sa poznatim osobama iz cijelog svijeta koje dolaze pružiti podršku i pomoć Haitiu kao Sean Penn, Angelina Jolie, Beyonce, Christine Aquilera itd, što našem poslu pridaje posebnu čar.

Uz siromaštvo i uragane stigao i potres

MUP: Kada ste odlazili u misiju vjerojatno niste ni sanjali da će vas zadesiti potres. Kakva su bili vaša prva očekivanja od misije?

Tihomir Svatoš: Misiju smo shvatili kao nekakvo novo iskustvo gdje ćemo usavršiti postojeće vještine i znanje, te upoznati policijske službenike drugih država i njihov način rada. Budući da nismo raspolagali sa mnogo informacija o Haitiu dolaskom na Haiti ostali smo u šoku odmah po dolasku u zračnu luku. Gomila ljudi koje besposleno stoje uz ogradu i žicaju novac, te ljudi koji ti pokušavaju doslovno oteti torbu iz ruke da je ponesu i zarade napojnicu. Nakon toga iznenadio nas je izgled grada, ceste su skroz devastirane, pune rupa, a grad osim jednog manjeg dijela izgleda kao golema kanta za smeće.

Prve informacije o Haitiu smo dobili na sedmodnevnom tečaju upoznavanja i testiranja. O potresu nismo uopće razmišljali budući da ovoj najsiromašnijoj zemlji na svijetu sigurno nije trebao uz sveopće siromaštvo i uragane još i potres.

Tihomir Svatoš: Pa vjerojatno bi opet išli u ovu misiju budući da nakon godinu dana provedenih na Haitiu, odnosno na kraju 18 mjeseci, puno je lakše jer imamo određeno znanje. Upoznali smo zemlju, ljude i njihove običaje, čak i naučili osnove kreolskog jezika.

Za misije je potreban i avanturizam

MUP: Biste li takvo iskustvo preporučili i drugim kolegama policajcima?

Tihomir Svatoš: Iskustvo misije preporučili bi svim kolegama budući da radom u misiji stekneš određeno znanje, upoznaješ način rada i običaje drugih. Važno je i da stekneš samostalnost jer se povremeno nađeš u situacijama kada si sam i nemaš koga da ti da savjet i pomogne. Napominjemo da misiju ne bi preporučili osobama koje nemaju određenu dozu avanturizma. Iskustvo potresa ne proporučujemo nikome.

MUP: Dugo ste udaljeni od svojih domova i obitelji. Što vam najviše nedostaje?

Igor Kruljac: Naravno, obitelj i prijatelji su na prvom mjestu, nećakinje Emily i Laura koje me svaki put, preko skypa pitaju: “Striko kad ćeš doći?”, a iza toga, naši običaji i sitni rituali koje činimo svakodnevno, ispijanje kave u omiljenom kafiću, naši tv programi…

Tihomir Svatoš: Najviše mi nedostaje obitelj, a zatim prijatelji. Također mi veoma nedostaje sloboda kretanja, budući da se u Port au Prince ne smijemo kretati određenim dijelovima grada vozilom, a pješice se ne preporučuje nigdje. Nedostaje mi čisti zrak bez smrada smeća i pogled na lijepe građevine Zagreba.

MUP: Kakvi su vam planovi kad se vratite u Hrvatsku? Možda odlazak u neku drugu misiju?

Igor Kruljac: Zasada nemam nekih velikih planova za budućnost. Ono u što sam siguran je da ću po dolasku okupiti prijatelje na jednom mjestu, proslaviti rođendan i uz zvuke domaće glazbe i domaceg vina, biti budan do zore.