- Objavljeno: 06.11.2015.
Alenka Mirković-Nađ: "Policija ima velik ugled kod građana i na Vama je da ga sačuvate"
U svom izlaganju popraćenom prezentacijom rekla je kako je i ona osobno u ratnim vremenima svjedočila kako je policajce pratio glas da nisu dobri ratnici što naprosto nije bilo točno. Policajci su naime, puno više od ostalih, tražili uređenost u sustavu zapovijedanja i jasnu hijerarhiju, što je nemalo puta dovodilo do nesuglasica. "Jedna od najtežih stvari koju je hrvatska policija odradila bila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i cijela zadaća mirne reintegracije prešla je preko leđa hrvatske policije. Početak mirne reintegracije za
Foto: MUP
Na predavanju ciklusa aktivnosti za polaznike Policijske akademije i djelatnike MUP-a pod nazivom „Polic i ja“, razgovori o društvu, na Policijskoj akademiji u četvrtak, 5. studenog, predavanje je održala Alenka Mirković-Nađ, ratna izvijestiteljica Hrvatskog radija Vukovar, književnica i prevoditeljica. Naziv njezina predavanja bio je „Hrvatska policija u očima građana“
„Posebno mi je zadovoljstvo što su me pozvali sa Policijske akademije gdje sam 1998. godine pohađala magisterij iz nasilničkog kriminaliteta i za magisterij odabrala temu 'Teroristi psihotičari' “, rekla je u uvodu gošća koja je među ostalim, 2001. godine završila specijalizaciju iz područja sigurnosne politike na Geneva Centre for Security Policy, u Švicarskoj, gdje je obranila temu „Utjecaj europske sigurnosne i obrambene politike na sigurnosnu politiku zemalja Središnje i Istočne Europe.“
U svom izlaganju budućim policajcima i policajkama, polaznicima Programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/ka 2015./2016, studentima Visoke policijske škole, djelatnicima Policijske akademije i MUP-a Alenka Mirković-Nađ rekla je kako kod većine građana postoje predrasude prema policiji da je policija tu kako bi ih kažnjavala.
„Ali, s druge strane činjenica je da policija mora provoditi zakone koje sama ne piše. Zbog uloge policije u stvaranju samostalne hrvatske države, kada je policija bila prva koja je stala u obranu od agresije i danas prema policiji postoji veliko poštovanje. „Vi imate veliki ugled, „kredit“ kod građana i na Vama je da taj „kredit“ ne propadne“, poručila je budućim policajcima i policajkama kao i svima nazočnima.
U svom izlaganju popraćeno prigodnom prezentacijom rekla je kako je i ona osobno, u ratnim vremenima, svjedočila kako je policajce pratio glas da nisu dobri ratnici što naprosto nije bilo točno. Policajci su naime, puno više od ostalih, tražili uređenost u sustavu zapovijedanja i jasnu hijerarhiju što je nemalo puta dovodilo do nesuglasica.
„Jedna od najtežih stvari koju je hrvatska policija odradila bila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja i cijela zadaća mirne reintegracije prešla je preko leđa hrvatske policije. Početak mirne reintegracije za drugu stranu je bio i konačni kraj sna o tzv. „Velikoj Srbiji“. Hrvatski policajci morali su surađivati s ljudima koji su doslovce pucali na njih i da ništa drugo nisu napravili za to im treba podignuti spomenik“.
Kao veoma bitnu karakteristiku kroz koji građani doživljavaju policiju spomenula je dosljenost u postupanju i provođenju zakona i upravo na tome se može graditi ili izgubiti povjerenje građana.
Alenka Mirković-Nađ osvrnula se i na izložbu „Vukovar u tiskanim medijima 1991.-1996,“ čija je autorica i koja je otvorena u Policijskoj školi Josipa Jovića.
„Mi smo u Vukovaru bili mjesecima u blokadi i nismo mogli doći do novina i mislili smo da su nas zaboravili, međutim kad sam vidjela tu količinu nekoliko tisuća članaka onda vidite da to nije bilo tako."
Činjenica je također da u poratnom razdoblju u Vukovaru nije zabilježen niti jedan slučaj osobne osvete, ali normalan život u Vukovaru bit će uspostavljen tek kad se Vukovaru dopusti da se sam „namjesti“. Jer, nitko nije razmišljao o životu u Vukovaru nakon mirne reintegracije. Jer, jedno je obnoviti grad, a obnova zajednice je nešto sasvim drugo i mislim da je greška bila obnavljati grad na način na koji je on funkcionirao prije sukoba. Stječem dojam da je Vukovar grad na daljinsko upravljanje a klasičan primjer za to je uvođenje ćiriličnih ploča. U javnosti se stvara dojam da je ćirilica prognana iz Vukovara, no to je pogrešna slika. U Vukovaru se prodaje i srpski tisak, kako to ne predstavlja problem, kako se nitko ne obazire niti na ćirilične osmrtnice, na natpise na/u školama? Problem nastaje kada se stvari počnu politizirati, a to je katastrofa u istraumatiziranom gradu“, rekla je Alenka Mirković-Nađ.
Alenka Mirković-Nađ, osim što je bila ratna izvjestiteljica iz Vukovara, magistra je pedagoških znanosti. Završila je Pedagoški fakultet /danas Filozofski fakultet/ u Osijeku i do Domovinskog rata radila je kao nastavnica. U Domovinskom ratu sudjelovala je kao izvjestiteljica za domaće i inozemne medije (BBC, Sky News, Associated Press i druge) ali i kao pripadnica 204. vukovarske brigade. U izbjeglištvu u Zagrebu najprije je radila kao slobodni novinar, a onda kao voditelj inozemnog sektora i suvlasnik tvrtke za odnose s javnošću i analizu medija Presscut d.o.o. Godine 1996. na godinu dana radi kao slobodna književnica i piše knjige „Glasom protiv topova“ i „Bitku za Vukovar“ (sa Milom Dedakovićem i Davorom Runtićem). završila je i niz seminara o obrambenoj politici i strateškom planiranju, odnosima s javnošću u oružanim snagama i demokratskog nadzora nad oružanim snagama, u organizaciji američke Naval Postraduate School Monterey, California i Vojne akademije Kraljevine Danske. Prevela je cca 25 knjiga, među njima i knjigu „Policija u ratu: Suzbijanje pobunjeništva, terorizma i nasilničkog kriminaliteta“ u izdanju MUP-a. Radila je u MORH-u, godinu i pol radila je kao privremena ravnateljica Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru, a onda se vratila prevodilačkom poslu.
Kao gost predavač je (mjesec dana nakon napada na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku) na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu održala je predavanje „Uništenje grada i njegov utjecaj na naciju“ a iste je godine u Stockholmu bila i gost predavač švedskoga think-tanka SIPRI, na temu „Žene i sigurnost.“ Dvije godine aktivno je sudjelovala i u kampanji Amnesty Internationala protiv nestanaka i političkih ubojstava.
Za sudjelovanje u Domovinskom ratu primila je Spomenicu Domovinskog rata 1991 i Plaketu 204. brigade. Za ratno izvješćivanje dobila je nagrade „Slobodne Dalmacije“ i Hrvatskog novinarskog društva. Za književni rad dobila je nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“ za najbolje prozno djelo objavljeno 1997. godine za knjigu „Glasom protiv topova.“ Za rad u MORH-u primila je pohvale načelnika Ureda za preustroj OSRH, načelnika Službe za obrambenu politiku i planiranje te pohvalu zamjenika ministra obrane.
Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Društva hrvatskih samostalnih umjetnika.