Specijalizacija, stručno usavršavanje i osposobljavanje

Područje specijalizacije specifičnost je policijskog obrazovnog sustava (nije kao zasebno područje propisano općim aktima o obrazovanju odraslih) i razvilo se zbog prije navedene horizontalne složenosti policijske organizacije, odnosno sve većeg broja policijskih specijalnosti ili policijskih „linija rada“ za koje je bilo potrebno organizirati oblike obuke koji su nastavak na program temeljnog policijskog obrazovanja i u kojem polaznici stječu specifične kompetencije potrebne za rad u pojedinoj liniji rada. Specijalizacija se provodi putem specijalističkih tečajeva koji su uvjet za dobivanje „licencije“, odnosno uvjet za rad u nekoj od specijaliziranih policijskih linija rada. Na kraju svakog specijalističkog tečaja organizira se završni ispit pred ispitnim povjerenstvom pred kojim kandidat mora dokazati da je stekao znanja i vještine za rad u toj specifičnoj liniji rada.
 
Stručno usavršavanje i osposobljavanje svako je usavršavanje i osposobljavanje nakon završetka formalnog obrazovanja koje je izričito usmjereno na obavljanje određene regulirane profesije, a koja obuhvaća jedan ili više programa koji su, tamo gdje je to primjereno, nadopunjeni odgovarajućim stručnim osposobljavanjem, odnosno vježbeničkom ili stručnom praksom.
 
Područje stručnog usavršavanja, provodi se uglavnom putem seminara, radionica i stručnih predavanja tijekom kojih polaznici podižu razinu svojih znanja i vještina u svrhu kvalitetnijeg rada na svojem radnome mjestu (novi propisi koje treba provoditi, nove meto- de rada i dr.), a stječu i znanja iz područja stranih jezika, informatička znanja i drugo. Kao posebno područje stručnog usavršavanja, tada se razvija i dopunsko stručno usavršavanje, kao obuka koju policijski službenici obvezno pohađaju u svojim ustrojstvenim jedinicama (in-service training) i to u području obnove starih i dobivanja novih potrebnih znanja i vještina. Kao poseban dio stručnog usavršavanja policijskih službenika razvilo se i područje tzv. policijskog treninga koje obuhvaća obuku iz primjene tjelesne snage (samoobrana, odnosno poznavanje i primjena borilačkih sportova i vještina), poznavanja i rukovanja vatrenim oružjem te još̌ neke zasebne programe obuke (obuka i trening vožnje policijskih vozila, obuka povezana s uporabom nekih posebnih vrsta sredstava prisile i drugo). Postupno se razvijao i novi način i organizacija mentorskog rada s vježbenicima u policijskim postajama.

Područje stručnog osposobljavanja pokriva programe policijske obuke u kojem polaznici stječu znanja i vještine za obavljanje nekih specifičnih poslova. Tu se, kao posljedica vertikalne složenosti, odnosno hijerarhijske organiziranosti policijskog sustava, počelo razvijati osposobljavanje policijskih rukovoditelja svih razina te programi stjecanja pedagoških kompetencija za različite korisnike iz policijskog sustava (za provedbu „internih“ programa iz područja neformalnog obrazovanja). Kako bi se u teritorijalnim ustrojstvenim jedinicama (policijske uprave i policijske postaje) ostvarili neophodni uvjeti za provedbu programa dopunskog stručnog usavršavanja i policijskog treninga, počinje se razvijati i sustav edukacije edukatora ili obuke trenera, instruktora i multiplikatora (train-the-trainers ili training-of-trainers (ToT)) kakav je već́ postojao u nekim razvijenijim zemljama, u svojim različitim oblicima.