Foto: MUP
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u amfiteatru Ravnateljstva policije, održana je tribina o problematici nasilja, sagledana iz različitih aspekta. Događaj koji je inicirao Ujedinjene narode da 25. studeni proglase danom borbe protiv nasilja nad ženama je brutalan zločin počinjen u Dominikanskoj Republici 1960. godine na današnji dan. Tada je diktator Rafael Trujillo dao ubiti tri sestre Patriu, Minervu i Mariu Teresu Mirabal.
Cilj obilježavanja je senzibilizirati javnost o problematici i posljedicama te važnosti pravovremene reakcije na nasilje nad ženama.
Sudionici održane tribine, koju je otvorila voditeljica Službe prevencije Sandra Veber, bili su stručnjaci koji se s nasiljem susreću u svakodnevnom radu i analiziraju njegove uzroke, sam čin te posljedice.
Tako je Branka Žigante Živković, predsjednica Nacionalnog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, ujedno i sutkinja Visokog prekršajnog suda, istaknula da su prava žrtava ugrađena u hrvatske zakone i da su zakoni kao takvi ispravni, ali se nažalost ne provode propisno. U tome se slaže i s policijskom službenicom Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji, Anitom Matijević, koja stavlja naglasak na edukaciju policijskih službenika. Obzirom da su prvi u doticaju sa žrtvom i nasilnikom, morali bi biti posebno senzibilizirani i stručni u procjeni rizika, što uključuje i proučavanje uzroka i dinamike nasilja u obitelji.
Profesorica na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu Marijana Majdak ističe djecu kao svjedoke i time najveće žrtve nasilja, odnosno njihov razvoj u nasilnom okruženju. Naime, u 30 posto slučajeva ta djeca se afirmiraju kao nasilnici (najčešće muška djeca) i žrtve (ženska djeca). Na to se nadovezao i Domagoj Štimac, psihijatar, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije i voditelj tima Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba ističući da ne učimo od susjeda nego od roditelja koji najčešće nisu svjesni kako djeca percipiraju nasilje i kakve kratkoročne i dugoročne posljedice mogu imati.
Antonija Hojt Ilić, socijalna pedagoginja i voditeljica programa edukacije u Ženskoj sobi, navela je samo neke od simptoma koje joj prijavljuju štićenice kao što su PTSP, gubitak apetita, depresija, tjeskoba te osjećaj krivnje koji je najčešći razlog neprijavljivanja nasilja. Alarmira na samo jednu ustanovu na području Hrvatske koja pruža utočište ženama, dok u Njemačkoj postoji 350 kuća za zaštitu, čemu je svjedočio Joachim Schneider predstavnik policije njemačke Savezne pokrajine Baden-Württemberg.
Profesor filozofije, Marko Jurić je na vrlo zanimljiv način rekonstruirao sama tumačenja pojmova agresije i slobode kroz povijest, sa filozofskog stajališta. Agresiju je sagledao i kao oružje nasilja i kao mehanizam koji je potreban ženi da bi se obranila.
Stručnjaci su se složili da je za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ključna suradnja i „umreženost“ svih institucija kaznenog progona, zdravstva i socijalne skrbi, medija, nevladinih udruga ali i društva u cjelini.
Predavanju su prisustvovali studenti antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i studenti Visoke policijske škole Policijske akademije, koji su svojim pitanjima stručnjacima zaključili tribinu.