Razgovarali smo s Lucijom i Vedranom, odličnim učenima i budućim policajcima o školovanju na Policijskoj školi
Razgovarali smo s polaznicima prekvalifikacija za zanimanje policajac/policajka Lucijom Dautović i Vedranom Matkovom. Luciji i Vedranu se bliži završetak drugog dijela školovanja nakon čega slijedi policijska praksa u Policijskim upravama prema mjestu njihovog prebivališta. Lucija se veseli odlasku u svoju Novu Gradišku, a Vedran u svoju rodnu Podravinu, točnije grad Đurđevac. Postavili smo im nekoliko pitanja vezanih uz njihovu odluku da postanu policajka/policajaca te uz njihov boravak na Policijskoj akademiji. Lucija i Vedran su odlični učenici. Ona je završila srednju školu za komercijalista, a on je magistar prava. Imaju i nekoliko savjeta za buduće polaznike Policijske škole „Josip Jović“. Razgovor je započeo u ozbiljnoj atmosferi, tijekom kojega smo saznali da su se tijekom njihova boravka na Policijskoj akademiji dogodile i ljubavi te stekla velika, doživotna prijateljstva.
Recite nam nešto o sebi, odakle dolazite, što ste završili?
Lucija: Ja sam Lucija Dautović, imam 26 godina, dolazim iz Nove Gradiške, po struci sam komercijalisti i 15 godina se profesionalno bavim odbojkom.
Vedran: Ja sam Vedran Matkov, dolazim iz Đurđevca, magistar sam prava, a u slobodno vrijeme sviram gitaru, trčim i vozim bicikl. Imam 25 godina.
Koji je bio Vaš motiv prijavljivanja na natječaj za prekvalifikaciju za zanimanje policajac/policajka i dolaska na Policijsku akademiju?
Lucija: Mene je privukla želja za stjecanjem novih znanja i vještina, a smatram i da posjedujem većinu osobina koje policajac treba imati: odgovornost, poštenje, savjesnost, uvijek pri ruci građanima. Te osobine prepoznala sam u sebi, a uz treniranje odbojke u klubu koji se natječe u prvoj ligi imam razvijene radne navike. Uz sve to, tata mi je bio pripadnik specijalne jedinice policije tijekom Domovinskog rata, što je veliki doprinos mojoj odluci i motivu mog budućeg zanimanja.
Vedran: S obzirom da sam završio Pravni fakultet, u sklopu studiranja najviše me zainteresiralo kazneno i kazneno procesno pravo i mogu reći da sam razvio ljubav prema tome. Na petoj godini imamo sam kriminalistiku i već tijekom studiranja počeo sam razmišljati čime bi se mogao baviti. Odlučio sam kroz policijski posao u praksi upotpunjavati svoju ljubav prema kaznenom pravu i kriminalistici. Bez obzira što sam završio fakultet nije mi problem nekoliko godina provesti u srednjoj stručnoj spremi jer je trenutno to jedini način da se zaposliš u policiji, ali kroz polaganje ispita za viša policijska zvanja vjerujem da ću doći do svog cilja.
Kako ste se pripremali za testiranje, je li bilo naporno i zahtjevno ispuniti norme?
Lucija: Ja sam već ranije znala koje norme moram ispuniti, no to mi nije predstavljalo nikakav problem jer sam profesionalna sportašica. Već 15 godina svakodnevno imam i kondicijske treninge i treninge snage, stoga sam bila spremna za ispunjavanje normi kod provjere motoričkih sposobnosti.
Vedran: Norme tj. kriteriji koji se trebaju zadovoljiti su javno dostupni tako da sam znao što me čeka. U korist tome je išao i službeni youtube kanal na kojim je bio prikaz poligona, ali i ja se svakodnevno bavim sportom tako da mi to testiranje nije predstavljalo problem.
Jedna ste od generacija koja je svoje školovanje na PA započela nastavom na daljinu. Kako ste se snašli? Jeste li imali poteškoća sa savladavanjem gradiva, usvajanjem novih znanja i vještina?
Lucija: Zadovoljna sam s tim kako sam savladala gradivo. Nisam se prije nikada susretala s pravom, ali neke osnove koje smo učili nisu mi predstavljale problem i mislim da sam se dobro snašla. Ima još mjesta za napredak, ali učenje kroz e-obrazovanje bilo je dobro, profesori su se doista potrudili približiti nam gradivo. Bez obzira na to, smatram da je kontaktna nastava bolja jer smo zasigurno više naučili kroz vježbe, razgovore s profesorima, kroz primjere iz prakse te njihovo iskustvo u određenim situacijama.
Vedran: Naravno da nastava na daljinu ima svoje prednosti ali ne može zamijeniti kontaktnu nastavu, zbog prijenos znanja od profesora u učionici i međusobne interakcije. Osobno mi nije bilo teško jer sam se s pravnim pojmovima susretao ranije, no nekima je bilo teže, no profesori su uvijek bili na raspolaganju svim kolegama. Da je nastava na daljinu najbolja nije, no u datoj situacije drugačije nije moglo.
Nakon nastave na daljinu došli ste na Policijsku akademiju i u krugu Akademije ste posljednja 2,5 mjeseca. Što su pozitivne, a što negativne strane 24-satnog boravka na Policijskoj akademiji?
Lucija: Pozitivne strane su mi prvenstveno kontaktna nastava i činjenica da konačno možemo nositi odoru i da imamo osjećaj da se školujemo za policajce. Negative strane su to što smo nismo imali mogućnost izaći van, otići kući za vikend.No situacija je takva i tome smo se prilagodili.
Vedran: Također, mogu reći da mi je pozitivna strana kontakt nastava i učenje praktičnih znanja, od rukovanja oružjem, savladavanje vještina samoobrane i sredstava prisile. Važno je i pozitivno nošenje odore, isključivo radi razvijanja osjećaja odgovornosti. Nedostatak je izolacija od ostatka svijeta koja je trajala više od dva mjeseca. To je imalo i pozitivnih strana jer smo razvili međusobne vrlo dobre kolegijalne odnose. Svi smo bili u istoj situaciji pa se stvorila kolektivna solidarnost. No, kad smo gledali građane preko ograde kako šetaju imali smo osjećaj kao da smo u zatvoru, a u policijskim odorama (smijeh). Još jedna negativna stvar koju bi istaknuo je vrijeme obaveznogučenja, to je nešto što se teško može nametnuti jer konkretno ja ću učiti kada ću imati koncentraciju i volju za učenjem, a ne onda kada mi to netko nametne kao obavezu. Uglavnom sam učio u slobodno vrijeme.
Lucija: Mislili smo da će možda doći i do nekih konflikata jer smo konstantno svi zajedno, međutim, u odjelu smo, po mom mišljenju svi postali kao braća i sestre. Imam i dvije cimerice koje su sjajne, jedna drugu podupiremo i međusobno si pomažemo.
Kako ste provodili slobodno vrijeme?
Lucija: Slobodno vrijeme provodila sam uz učenje i sport. Igrali smo odbojku, nogomet i provodili vrijeme u zajedničkim prostorijama, ponekad učeći, a ponekad uz slušanje glazbe.
Vedran: Učeći, slušajući glazbu, bavljenjem sportom, trčeći po krugu Policijske akademije, ponekad i zbog psihičkog zdravlja (smijeh). Proslava rođendana i sličnih zabava nije bilo, a ako je netko imao rođendan taj dan bi počastio sokom, a mi bi otpjevali pjesmicu i to bi bilo to (smijeh).
Što vam je bilo najteže za naučiti ili svladati i jeste li zadovoljni profesorima i odgajateljima?
Lucija: Nekim djevojkama je tjelesni bio težak. Onima koje se ranije nisu bavile sportskim aktivnostima, njima je bilo teže savladati sklekove i trčanje, a što se tiče teorijskog dijela nastave to smo svi u razredu savladali bez puno problema.
Vedran: Meni osobno niti jedan predmet nije predstavljao problem, ali ono što sam primijetio neki su imali poteškoće u savladavanju gradiva iz Ustava, policijskih ovlasti, kaznenog prava, no sve se to uspjelo riješiti i dobro se završilo. Ocjene su na kraju jako dobre.
Što sada slijedi u nastavku vašeg školovanja?
Lucija: Sada slijedi praksa do polovice 8. mjeseca, a onda se ponovno vraćamo na Policijsku akademiju.
Vedran: Na kraju su završni radovi i prisega, krajem 9. mjeseca bi trebali biti gotovi.
Što očekujete od prakse?
Lucija: Očekujem da ću vidjeti kako se primjenjuju znanja i vještine koje smo do sada naučili te da ću ih moći uspješno primijeniti. Nadam se da ću imati dobre mentore i kolege. Želja mi je steći još više znanja i nadam se da će sve dobro proći.
Vedran: Ja sam dosta uzbuđen oko prakse, posebno jer ćemo ju provoditi u lokalnim Policijskim postajama, prema mjestu prebivališta. Osjećam zbog toga i dodatnu odgovornost jer u malim sredinama svatko svakog zna, zbog toga mi je važno da ostaviti dobar dojam ne samo pred rukovoditeljima, nego u cijeloj zajednici. Iskreno, veselim se i jedva čekam slušati otpremu službe i otići na neku intervenciju s kolegama.
Gdje se vidite nakon završetka školovanja i što bi ste htjeli raditi? Je li vam cilj vratiti se u mjesto svoga prebivališta ili možda promijeniti sredinu?
Lucija: Mislim da bi bilo najbolje da započnem u temeljnoj policiji jer ću tako najbolje savladati osnove policijskog posla. Kasnije možda granična policija jer živim blizu graničnog prijelaza, a nakon toga želja mi je raditi u interventnoj policiji, ali to ćemo još vidjeti. Cilj mi je vratiti se u mjesto svog prebivališta zbog igranja odbojke i pomaganja svom timu, ali i zbog obitelji.
Vedran: Vidim se u temeljnoj ili kriminalističkoj policiji. Cilj mi je imati što više zvanje jer već sada imam visoku stručnu spremu. Volio bi biti inspektor, a što se tiče mjesta gdje bi volio raditi, apsolutno stremim tome da radim u svojoj Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj. Brinem o prosjeku ocjena da mogu na temelju odličnih ocjena tražiti da radim doma. Lokal patriota sam i jako volim svoju Podravinu.
Planirate li daljnje školovanje?
Lucija: Razmišljala jesam o Kineziološkom fakultetu o smjeru kondicijskog ili fitness trenera, no i o kriminalistici, ali primarni mi je cilj završiti ovaj dio svog školovanja pa ću s vremenom vidjeti kako će se stvari odvijati.
Vedran: S obzirom da sam s 25 godina magistar prava trenutno mi nije u interesu završiti neki drugi fakultete i stjecati nove titule. Cilj mi je naučiti raditi policijski posao i na temelju obrazovanja i iskustva napredovati dalje u policiji. To ne znači da me tijekom mog radnog vijeka neće zainteresira kriminalistika ili neki doktorat iz kaznenopravnog područja.
Sigurno ste stekli nova prijateljstva, možda i ljubavi?
Lucija: Imamo jedan par u odjelu (smijeh), no svi smo se jako povezali i stekli nova prijateljstava koja će zasigurno trajati godinama. Što se tiče ljubavi, ona me čeka kod kuće.
Vedran: Nova poznanstva i prijateljstva su tu, ali ja sam imao sreću pa sam na Policijskoj akademiji upoznao svoju srodnu dušu. To je nešto što mi je olakšalo i uljepšalo boravak na akademiji i samo je još jedan plus u mojoj odluci da se školujem za policijskog službenika.
Da se vratite godinu unatrag biste li se opet prijavili za prekvalifikaciju za zanimanje policajac i da li bi preporučili prijateljima i poznanicima školovanje na Policijskoj akademiji?
Lucija: O policijskoj akademiji sam razmišljala dugo godina i to mi je bio cilj, a svojim prijateljima sam već preporučila da idu mojim stopama, ponajprije onima za koje smatram da bi bili odlični policijski službenici. I djevojkama i mladićima koji se žele prijaviti na natječaj preporučam da krenu s vježbanjem, prvenstveno sa sklekovima i trčanjem.
Vedran: Bi, sve bih isto ponovio, zato jer je moja prijava za natječaj bila razborita i promišljena, ona nije bila rezultat nekog hira. Dobro sam odvagnuo što znači raditi u pravosuđu i što znači raditi u policiji. Preporučio bi Policijsku akademiju onima koji su odgovorni i etički ispravni ljudi. Mora se učiti, a i sport je zahtjevan. Poručio bih svim budućim polaznicima da nije lagano i da se ne može ništa preko noći, ali uz volju i uloženi trud svaki cilj se može ostvariti.
Stranica
